
Elizabeta Sabljić
prof. psihologije
Život je neobično putovanje na kojem činimo razne odabire, a ponešto i odabire nas. Njen odabir zanimanja bio je sretna kombinacija i jednog i drugog. Još kao mala voljela je promatrati ljude, pitati se o čemu misle, zašto se tako ponašaju. Znala je da se želi baviti ljudima, proučavanjem onoga što ih pokreće i najviše od svega pomagati. Psihologija je pronašla nju u drugom razredu gimnazije. Iako do tada nije upoznala niti jednog psihologa, niti je znala što to sve psiholozi i kako rade bila je sigurna da je to zanimanje koje želi. Imala je sreće i njena želja se ostvarila. Po završetku Gimnazije Daruvar upisuje Odsjek za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala 2000. godine. I danas nakon 20 godina u struci jednako uživa u svom poslu i susretu s ljudima, zapravo, da živi još šest života odabrala bi isto. Jedan od najveći darova koje je dobila ulaskom u svijet psihologije je prilika upoznavanja i učenja od kolega koji su iznimni stručnjaci i ljudi.
Individualni savjetodavni rad najvažniji je dio njenog profesionalnog usmjerenja. Dvadeset godina uživa i uči od mladih ljudi s kojima radi u Gimnaziji Daruvar kao stručna suradnica i nastavnica psihologije. Radila je dugi niz godina i kao vanjski suradnik u savjetovalištu Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije s kojim i danas surađuje kao predavač i edukator u području mentalnog zdravlja. Educirana je u području psiholoških kriznih intervencija i pružanju prve psihološke pomoći te je trinaest godina aktivni član Tima za psihološke krizne intervencije koji pomaže osobama nakon doživljaja traumatskih situacija i u nošenju s krizom. Kontinuirano se educira u raznim područjima od traume i gubitka, stresa, depresivnih, anksioznih i drugih poremećaja, terapijskih i savjetodavnih tehnika rada s klijentima. Tehnike koje najviše koristi u svom radu su one bihevioralno-kognitivne terapije iz koje je završila dva stupnja pri Hrvatskoj udruzi za bihevioralno kognitivne terapije. Važan dio njenog profesionalnog života ali i veliki užitak je održavanje predavanja i radionica. Održavajući ih ljudima želi približiti psihologiju i svu njenu ljepotu, potaknuti ih na brigu o mentalnom zdravlju ali i destigmatizirati traženje stručne pomoći i odlazak psihologu.
Pored profesionalnih uloga u kojima uživa tu je i ona najvažnija, uloga roditelja. Majka je dvadesetogodišnjeg sina koji je već prije rođenja sudjelovao u pisanju diplomskog rada i još u kolicima bio na promociji. Danas je on student, krenuo je stvarati svoje životne staze. Neizmjerno je ponosna što je u tome svoj, neovisan i pun ideja. Obično nam se čini da ćemo kada dijete odraste imati višak slobodnog vremena no ona je još uvijek u tražnju tog viška. Kada ipak nađe slobodnog vremena uživa u šetnji, odlasku u prirodu, druženju s prijateljima, čitanju. Nada se da će uskoro moći i realizirati planove o putovanjima, a u međuvremenu i dalje se posvećuje psihologiji.




