Snimanje ultrazvukom temelji se na istom principu kao sonar kojim se koriste šišmiši, dupini, i ribari na brodovima. Kada zvučni val udari u neki objekt, odbija se, odnosno proizvodi jeku. Mjerenjem tih valova jeke moguće je odrediti udaljenost objekta te njegovu veličinu, oblik i čvrstoću (je li objekt čvrst, ispunjen tekućinom ili oboje).
U medicini se ultrazvuk koristi radi otkrivanja promjena u izgledu organa, tkiva i žila ili otkrivanja abnormalnih nakupina, poput tumora. Prilikom pregleda ultrazvukom, transducer ujedno odašilje zvučne valove i snima valove koji se odbijaju. Pritiskom transducera na kožu, on odašilje slabo pulsiranje nečujnih zvučnih valova visoke frekvencije u tijelo. Kako se zvučni valovi odbijaju od unutarnjih organa, tekućina i tkiva, osjetljivi mikrofon u transduceru snima neznatne promjene u visini i smjeru zvuka. Ti zapisani valovi odmah se mjere i prikazuju na računalu, koje pak stvara sliku tehnikom žive slike na ekranu. Jedan ili više okvira pokretnih slika obično se snimaju kao nepokretne slike.
Doppler ultrazvuk, posebna primjena ultrazvuka, mjeri smjer i brzinu krvnih stanica dok protječu kroz žile. Kretanje krvnih stanica uzrokuje promjenu u visini reflektiranih zvučnih valova (što se naziva Dopplerov efekt). Računalo prikuplja i obrađuje zvukove te izrađuje grafove ili slike u boji koje prikazuju protok krvi kroz krvne žile.
